Za to nije potrebno dvoje.
Niko nije zaslužan i svi imaju zasluge
za susret nas tek probuđenih.
Nas koji se kupamo u peni radiotalasa ,
u cijukanju telefonskih kablova,
u veličanstvenom skupu binarnih brojeva koji nas pretvara u reči.
Jedino mesto gde se bez dodira grle oni koji se nikad neće sresti.
Stecište novog poimanja nevidljivosti.
Imaginarni smo poput algoritma
koji komanduje našim koracima.
Našim klikovima.
A, tek smo probuđeni.
Ko zna, možda se sutra probudimo ponovo
i budemo neočekivano sluđeni
zbog novog buđenja.
Tek smo stekli jednu budnost,
a nasrnula nova koja se besramno nudi
i ne traži ništa zauzvrat.
Svi imaju zasluge,
ali nekima treba zadenuti orden
za mediatorska dela.
Svojevrsni anđeli svoja dela nikad ne priznaju
i mudro ćute dok se smeškaju sa razumevanjam,
odlazeći na spavanje bez počasti.
Tako nas je lako prepoznati ovde gde se duše nude na tacni,
na uvid,
na rentgen.
Tako nas je lako copy and paste na sve foldere života.
Toliko smo primenjivi.
« | Oktobar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |